Tag Archives: ernesto di renzo

HVAR SE PREDSTAVIO RIMU – BUDUĆNOST JE U PROŠLOSTI

Nakon prezentacije u Azienda Romana Mercati, uslijedila je kratka pauza pa Okrugli stol pod nazivom “Budućnost je u prošlosti” iza kojeg se skrivala rasprava o samoniklom bilju i njegovoj važnosti za život ljudi na Hvaru, ali i Italiji, ali i postavilo pitanje “Koliko nam ono znači za budućnost?” Pozdravni govor i ovog puta održala je Ines Šprem, ataše za kulturu VRH-a u Rimu.

2 (1024x687)

Divje zeje

Na Hvaru se koristi naziv “Divje zeje” za skup biljaka koje se sakupljaju u jesensko-zimskom periodu, sve do ranog proljeća, kada počinju cvasti pa više nisu prikladne za jelo. Te iste biljke u Srednjoj Dalmaciji zovu se “Mišanca” ili “Mišancija”, a sačinjava ih najvećim dijelom porodica Asteraceae, poput maslačka, cikorije i dr., a od drugih biljnih porodica često se koristi mak, koromač, divlji luk. Ovaj naziv “Mišanca” podsjeća na “Mistacanza romana” talijanski naziv za isti skup biljaka, ali s jednom razlikom, kod nas se one jedu kuhane u vodi, dok u pokrajni Lazio ih jedu sirove kao salatu. Većina ovih biljaka se smatraju korovnim vrstama, ali unatoč tome mogu biti vrlo korisne, kako smo spomenuli, one su omiljeno jelo u Dalmaciji. Naročito je interesantna njihova veza sa Veliki tjednom, kada se na Hvaru jedu, u znak posta. Otok Hvar bogat je biljnim vrstama pa se može podičiti prekrasnim krajolikom, u kom se isprepliću divlje raslinje,  vinove loza, masline, smokve i dr. mediteranskih kulture. Ove biljke imale su veliku važnost u doba velike gladi nakon dolaska pošasti vinove loze…

Ispričala nam je Ivana Krstulović Carić, dipl.ing.agr.

9 (800x537)

 

Divje zeje, bilo je vrlo važno za opstanak stanovnika otoka Hvara u doba rata. Profesorica Zorka Bibić, pročitala nam j svoju kratku priču, napisanu po istinitom događaju pod nazivom “Je znoš ca nojboje opisije glod?”

 

… ako te u strahu ne paralizira zvuk aviona, jezivo brektanje i cvilež motora, potraži zaklon po poljima, među visokom travom, pod čempresima, sakrij se u trim, čekaj i bdij dok nebo ne prekrije tišina i, naposljetku, pjev ptica, cingurli-fingurli, krrrrrrr,trrrrrrr,krik,krik u granama. Tad znaš da je gotovo. Slobodni ste. Možeš pronaći nešto djeci za ručak ili večeru. Traži divlji luk, maslačak, matereduh, materodicu, tušt, pjantavinu, sitne, sitne golubice, napregni te suzne, preplašene oči neka traže, gledaju, neka vide blago među svom tom travom, uberi nekoliko rukoveta, stavi ih u džep i trči doma koliko te noge nose. Zakuhaj vodu, dodaj soli, ako je imaš, skuhaj travu, ocijedi je i začini kvasinom. Ulja više nema…

Ova priča o teškim vremenima, ganula je sve prisutne.

Arheologinja, Ilaria Gradante iz Udruge Vita Romana pričala je o važnosti samoniklog bilja u prošlosti, kada su ljudi često selili i njihovo dobro poznavanje samoniklih vrsta bilo je važno za preživljavanje. Gdjegod bi se zatekli, mogli su pronaći nešto za jelo. A iz tog doba potječe i jelo sa nekoliko vrsta grahorica i samoniklim biljem, koje su nam u Udruzi Vita Romana pripremili za kušanje.

11025877_10153217863226522_5245261285674872617_o

Vita Romana                                                                                                                                  fotografija  Tony Scigliano

I na ovom događanju surađivali smo sa prof. Ernestom Di Renzom, antropologom, koji se posebice zanima za divlje bilje i sam ga često koristi. Istaknu je njegovu važnost ne samo za hranu, već i za razvoj čovjeka, jer potraga za divljim biljem iziskuje razvijanje svih osjetila.

U Italiji se vrlo dobro ovim znanjima služe Moližani, a među njima i naši daleki rođaci Moliški Hrvati, koje smo na svom putu također posjetili.

I naravno priče je trebalo potkrijepiti dokazima pa su posjetitelji uživali i u “Divjem zeju” i “Srednjovjekovnom zuppa od samoniklog bilja i grahorica
“, slanim srdelama, ali i hvarskim slasticama poput Cvita, Starogrojskih  paprenjoka, Arancina i Figolina Ženske Zadruge Faria, a sve to naravno dobro se slagalo uz čašu hvarskog vina!

5 (800x537)


OVU TURNEJU ORGANIZIRALO JE VELEPOSLANSTVO RH U RIMU, OSOBITOM ZASLUGOM GĐE. INES ŠPREM, ATAŠEA ZA KULTURU, U SURADNJI S UDRUGOM “HVARSKI VINARI”,  A SUFINANCIRANA OD STRANE TURISTIČKIH ZAJEDNICA  SPLITSKO-DALMATINSKE ŽUPANIJE, GRADA HVARA I OPĆINE JELSA.


 

HVAR SE PREDSTAVIO RIMU

Rim, prva postaja na našoj sedmodnevnoj turneji u Italiji. Pred nama je veliki zadatak, osvojiti pažnju u zemlji bogate vinarske i kulturne povijesti.

Kako skrenuti na pažnju na sebe, bilo je najvažnije pitanje!

Naravno, odgovor nije bio težak, jer velika tradicija vinarstva, kulturne veze, povijesna i etnološka baština i svakim danom sve bolja kvaliteta hvarskih vina bile su odlična polazna točka. Vino kao proizvod ima svoje karakteristike, kemijske i organoleptičke, koje opisuju njegovu kvalitetu, međutim vino je proizvod koji je puno više od toga!

Hvarska vina - Hvar wines

Hvarska vina – Hvar wines

DSC_0600 - kopija

Cviti – Paprenjoci – Figolini- Arancini

DSC_0401 (1024x687)

Azienda Romana Mercati

DSC_0629 (800x537)

Roberto Lepori – novinar i sommelier

Vino je kultura, vino je civilizacijski doseg, rekao je prof. Ernesto Di Renzo, poznati talijanski antropolog sa Sveučilišta Tor Vergata,  koji je moderirao ovaj skup i zaključio ga predavanjem “Kako kultura interpretira svoje vino”.

DSC_0404 (537x800)

Filip Vučak, veleposlanik Ines Šprem, ataše za kulturu Ernesto di Renzo, antropolog

 

 

Događanje u prostoru Gospodarske Komore Rima – Azienda Romana Mercatizapočelo je pozdravnim govorom gđe. Ines Šprem, atašea za kulturu Veleposlanstva RH u Talijanskoj Republici, a nastavilo se govorom veleposlanika pri Svetoj Stolici g. Filipa Vučka.  Na događanju su prisustvovali brojni talijanski novinari iz svijeta enogastronomije i Hvarani koji žive u Rimu.

Nakon toga direktor Turističke zajednice Splitsko-dalmatinske županije  Joško Stella, dao je kratak pregled turističkih atrakcija srednje Dalmacije.

 

DSC_0411 (1024x687)

DSC_0447 (800x537)

Joško Stella, direktor TZ Splitsko – dalmatinske županije

Centralni dio događanja bila su predavanja pod zajedničkim nazivom:

“Kad je vino na stol, ni potriba cvićo”

Ovaj naslov odabran je prema uzrečici iz mjesta Brusje na Hvaru, koja nam kaže da je vino proizvod koji ima puno veću vrijednost od samog pića.

Vino je ljepota, razonoda, poticaj na priču sa dragim ljudima. A priča, o vinu i s vinom, nije nedostajalo. O ljepoti naše kulturne baštine otoka Hvar pričala je prof. povijesti umjetnosti Zorka Bibić. U priči su se našli i UNESCO-va baština poput predstojeće nam procesije “Za križen”, 500 godina stare pučke pobožnosti s otoka Hvara, agavina čipka hvarskih Benediktinki, ali Starogradsko polje poznatije kao Hora ili Ager.  Ono u svojim slojevima, bilježi sve povijesne etape od samih početaka ljudskog djelovanja na našem otoku. Ilirski tumuli, grčka parcelacija, rimske ville rusticae, starokršćanske crkvice i suhozidi, stoljećima zidani rukama hvarskih težaka, isprepliću se u ovom plodnom polju, u kom je vinova loza stoljećima hranila hvarske težake. Plodna zemlja bila je veliko blago pa je njena raspodjela i korištenje bilo jedno od razloga nezadovoljstva pučana koji su podigli “Hvarski pučki ustanak” prije pola tisućljeća. Iz tog doba potječe i Starogrojski paprenjok, tipični hvarski kolač kojeg u svom djelu spominje Petar Hektorović, renesansni pjesnik, ali i vinar, jer je je živio i od prodaje tribidraga, današnjeg crljenka kaštelanskog, u Italiji poznatog kao primitivo. Mediteranska prehrana dio je naše gastronomske tradicije, a njen nezaobilazni sadržaj su koza, loza i  srdela,  hraniteljice otoka o kojima je pričala etnologinja Marija Plenković.

DSC_0492 (800x537)

prof, Zorka Bibić

 

 

 

 

 

 

 

 

Marija Plenković, etnologinja

 

 

Koza nije nikad na Hvaru imala ekonomsko značenje već je bila “dio obitelji” , hranila je obitelj svojim mlijekom, sirom i mesom, a lov na plavu ribu i loza bili su glavni izvori prihoda, koji su pokretali trgovinu, a time i brodarstvo.

 

Trgovina plavom ribom, najvećim dijelom soljenom srdelom i vinom bili su pokretači razvoja otoka pa danas uživamo u prekrasnim umjetničkim dijelima i arhitektonskim pothvatima, ostvarenim upravo zbog bogatstva koje su nam ove grane donijele u prošlosti.

DSC_0572 (1024x687)

 

Vinarstvo kao glavna tema naše turneje opisala je kroz svoje predavanjeNek vas Svemogući očuva od ova tri biča, Ivana Krstulović Carić, dipl.ing.agr. , kojim je dala povijesni i suvremeni pregled vinarstva na otoku Hvaru.

 

Vinarstvo je na otoku neprekinuta nit ljudskog djelovanja,  već preko 24 stoljeća, jer sve je više dokaza da su i stari Iliri uzgajali lozu.

Pravi uzlet u vinarstvu nastaje osnivanjem kolonije Pharos, a zatim i utjecajem vladavine Rimskog Carstva. Kroz stoljeća vinarstvo je važna grana, koja vrhunac doživljava za vrijeme vladavine Austro-Ugarskog Carstva, kada zbog propadanja vinograda u Francuskoj i dr. europskim zemljama, dolaskom američkih pošasti i otvaranjem novih tržišta u sklopu nove države, otok Hvar doseže 5750 ha pod vinogradima. Unatoč velikom prosperitetu hvarski puk živi u strahu od dolaska tri biča; pepelnice, plamenjače i filoksere, a spas traži u molitvi Bogorodici, o tome nam svjedoči zavjetna crkvica u Ivan Dolcu, na južnoj strani otoka, jednom od sela na Plažama otoka vina, sa kojih dolaze najbolji plavci današnjice.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Zavjetna crkvica – Votive church in Ivan Dolac

 

 

Propast se ipak događa i više nikad hvarski vinogradi ne zauzimaju tolike površine. Ipak, hvarska vina nisu nikad bila poznatija no danas, putuju svijetom i prizivaju sjećanja na naš otok vina, sunca, dobre spize, bogate kulturno-povijesne baštine, prekrasnih plaža, krajobraza i  klapske pisme.

 

DSC_0618 (800x537)

Klapa Kaštilac


 

OVU TURNEJU ORGANIZIRALO JE VELEPOSLANSTVO RH U RIMU, OSOBITOM ZASLUGOM GĐE. INES ŠPREM, ATAŠEA ZA KULTURU, U SURADNJI S UDRUGOM “HVARSKI VINARI”,  A SUFINANCIRANA OD STRANE TURISTIČKIH ZAJEDNICA  SPLITSKO-DALMATINSKE ŽUPANIJE, GRADA HVARA I OPĆINE JELSA.